Promjena u riječima = promjena u životu (2.dio)

Ako ste u prošlom postu vidjeli kakav razoran učinak na naš život, kako privatni tako i poslovni, ostavlja “ne mogu”, vrijeme je da upoznate njegov upgrade : MORAM. Ova dva izraza idu vrlo često ruku pod ruku jer kada nas netko zapita zašto nešto moramo i zašto ne napravimo to drugačije, slijedi brdo onoga što “ne možemo”. Oba izraza imaju vrlo sličan efekt na nas. Pozivam vas da opet napravite malu vježbu. Napišite na papir tri stvari o kojima razmišljate i koje morate napraviti – po mogućnosti još danas. Najbolje bi bilo kada bi te stvari ispričali nekom, ali ako ste bez društva u ovom trenutku ponovite ih sami sebi na glas. Kako se osjećate? Hmmm. Ne baš najbolje – pretpostavljam? Razlog je zato jer ste opet u ulozi žrtve – moram to napraviti – nemam nikakve kontrole niti mogućnosti izbora. A kada to radimo iz takvih emocija ne osjećamo se baš najbolje.

Upravo se u izboru i odgovornosti nalazi rješenje i mogućnost za promjenu ovog osjećaja kroz korištenje novog izraza. Sada napišite ponovno sve tri rečenice uz “malu” promjenu : zamjenite MORAM s IZABRAO SAM! Koja je razlika u vama? U osjećaju? U situaciji? U izborima? Kada nešto MORAMO napraviti onda uskraćujemo sebi moguće opcije. Kada nešto izabiremo napraviti onda znači da imamo opcije između kojih smo donijeli odluku. Ili gledano iz drugog ugla, ako sam izabrao ovo što radim ili gdje sam sada onda imam resurse da izberem i nešto drugo – kvalitetnije za mene i okolinu.

Ključna stvar koju si radimo s MORAM je odricanje od osobne odgovornosti. To nema veze sa mnom! Ja tu ništa ne mogu! Radim to zbog njih i zato jer su mi rekli! Moram prodavati ovaj proizvod! Moram raditi s ovim teškim klijentom! Moram ostvariti prodajni plan! Depresivno, zar ne?! Dobra je vijest da ste VI sve to IZABRALI i da vas pritom nitko nije tjerao u bilo što od toga s pištoljem prislonjenim uz čelo. I ako ste svjesni da je sve to bio vaš izbor, tada si možete dati mogućnost da izberete kvalitetnije opcije.

Uvijek kada izgovorite MORAM, odričete se vlastite snage i odgovornosti, te ju dajete drugima, bez obzira radi li se o drugim pojedincu ili organizaciji. Vi tada više ne morate brinuti (čitaj:birati) o tome kako ćete živjeti jer će to već netko drugi raditi za vas. Postajete sporedni lik u vlastitom životu. Samo razmislite, zašto se onda žalite, ukoliko ono što drugi izaberu ne odgovora vama?! Ili je možda bolje da prestanete cmizdriti, vratite svoju snagu (odgovornost) i započnete donositi odluke za sebe?

Oglasi

Promjena u riječima = promjena u životu (1.dio)

Uvijek me iznova fascinira kako mala promjena u riječima koje koristimo, bez obzira radi li se o razgovoru s drugima ili o govoru u našoj glavi, može dovesti do ogromne promjene u načinu na koji živimo i kako se osjećamo. Pogledajmo na primjeru kako to izgleda sa 2 dosta česta izraza : “ne mogu” i “moram”.

Koliko ste puta sami sebi ili drugima jučer rekli “ne mogu”? Ne mogu to reći šefu/kupcu! Ne mogu prodati ovu robu! Ne mogu si to priuštiti! Ne mogu živjeti kako želim! Izraz “ne mogu” djeluje na nas kroz dva načina : emotivno i restriktivno. Ponovite u sebi jednu od “ne mogu” rečenica koju govorite sebi ili drugima. Koji vam se osjećaj javlja dok to izgovarate? U većini ljudi se javlja osjećaj bespomoćnosti, apatije, tuge, a kod nekih ljutnja ili strah. “Ne mogu” djeluje vrlo emotivno na nas, stvarajući uglavnom negativne emocije. Što više govorimo “ne mogu”, to smo više u takvim emocijama.

Drugi efekt je restriktivan. U trenutku kada izgovorite “ne mogu” vaš mozak prestaje s radom. Nema više nikakve potrebe razmišljati o toj temi. Odričete se mogućnosti razmišljanja o mogućim rješenjima te situacije. Ulazite u fatalistički mod u kojem su situacije i ljudi takvi kakvi jesu, a vi nemate nikakvog izbora. Ne možete vi tu ništa. Kako ste tom rečenicom dali mozgu nalog da više ne razmišlja o toj temi, vjerojatno da će vam se vaše proročanstvo i ispuniti : situacija i ljudi će ostati takvi kakvi jesu.

Kako napraviti promjenu? Vrlo jednostavno – svaki puta kada izgovorite ili se spremate izgovoriti “ne mogu” pretvorite ga u pitanje “KAKO MOGU?” Kako to mogu reći šefu/kupcu? Kako mogu prodati ovu robu? Kako si to mogu priuštiti? Kako mogu živjeti kako želim? Što se događa na emotivnom i restriktivnom aspektu kada napravimo ovu promjenu?

Krenimo od emocija – koje su emocije javljaju nakon ovih rečenica? Naš se mozak aktivira i počinje se usmjeravati na rješenja. U tom trenutku osjećamo više optimizma, poleta i entuzijazma. Osjećamo kako imamo utjecaja na situaciju! S druge strane, nestaje restrikcija u našem mozgu i razmišljanju. Postojemo kreativni. Počinjemo kreirati nove i nove ideje i mogućnosti kako nešto napraviti ili riješiti. Kako ono što je u fokusu raste, tako što više razmišljamo o rješenjima, više ćemo ih kreirati! Što više ideja kreiramo, to sami sebi dajemo veću mogućnost izbora! Više nismo fatalističke žrtve situacije, već postajemo kreatori naše stvarnosti. Mala promjena u riječima- velika promjena u životu!

Always_A_Solution

Obožavam putovanja. Kao i većina ljudi koje znam, od kojih većina ne putuje i često osjećam njihovu zavist kada se vratim s nekog puta. Razlika između mene i njih? U “ne mogu”! Ne mogu otputovati na Bali! Nemam novaca, nema tko čuvati dijete, ne mogu dobiti slobodne dane, ne mogu….! Kada krenem postavljati konkretna pitanja o njihovim željama za putovanjima, dobivam samo zbunjene poglede. Nitko od njih nije istraživao mogućnosti : kakve su cijene po različitim agencijama/internetu, u koje doba godine je najpovoljnije, kakav je raspon cijena smještaja, kako se to može izfinancirati – rate ili mogu svaki mjesec odvajati unaprijed određenu količinu novca, kako bi mogli dobiti slobodne dane u firmi za to putovanje i mnoga druga. Zašto to ne znaju? Zato jer je mnogo lakše reći “ne mogu” i time odustati od bilo kakve aktivnosti prema ostvarenju svojih želja. Kako kažu Englezi “When there is a will, there is a way!”. Pitanje “kako mogu?” otvara nam te nove puteve.

Razmislite do idućeg posta s čime bi mogli zamijeniti “moram” da napravite još kvalitetnije promjene u svom životu…